Buenos Aires

“Južnjački Pariz”

Kako od nikakvih očekivanja doći do razine potpunog oduševljenja jednim gradom? Kriminal, neuređeno društvo, favele (ili villas miserias kako ih nazivaju u Argentini) prve su asocijacije na spomen Južne Amerike. Glavni grad Argentine, Buenos Aires, zamišljala sam kao Napulj u Italiji - prljav i nesiguran. A dočekao me grad koji najzornije mogu opisati kao spoj Pariške arhitekture i južnjačke divljine. Grad u koji bih se poželjela vratiti i to ne samo kao turist, već me vuče iskusiti pravi život ondje Da, toliko me dojmio! Širi centra grada velebne arhitekture i održavani parkovi prepuni bujnog zelenila na svakom koraku, fasade zgrada koje kao da su netom oličene i čiste ulice bez ijednog papirića na tlu. Idilično je šetati tolikim gradom ispod divovskih krošnji stabala koja čine hlad pa je na preko 30 stupnjeva ugodno pješaćiti i istraživati.

“Nešto je u zraku!”

Buenos Aires u prijevodu dobar zrak, uistinu se može opisati tako. Nešto dobro je u zraku čime se “nahrani” duša i tijelo dok ste u gradu. Dovoljno je da sjednete na klupu u neki od parkova i samo promatrate okolinu. Ljude koji na svojim prostirkama prakticiraju yogu, šetače pasa, djecu koja trčkaraju uokolo ili prolaznike koji šetajući uživaju u suncu i blagom povjetracu. Na svakom uglu slatka kavana zove te da sjedneš i uz šalicu kave ili čašu vina, upijaš nestvarne nijanse zelenila drveća i plavetnila neba. Zanimljivo kako su i najveću prometnicu na svijetu s preko 12 kolničkih traka te široku 250 metara ozelenili alejama stabala i raznobojnog cvijeća - nestvarno. Džungla u sred grada!

"Ovo ne radite kod kuće.”

Ono što mislim pod ovom izrekom prepričat ću kroz jednu anegdotu. U Argentini je Uber ilegalan, iako službena aplikacija postoji i radi. To smo saznali na malo "teži" način. Vozač Ubera nas čeka ispred hotela, ulazimo u automobil koji na prvu djeluje kao "karampana". Skeptično sjedamo, a u automobilu trešti regetonpreko improviziranog zvučnika. Tada dovoljno da se nasmijemo na skalamerije (predmet, naprava, stroj, sastavljen od usput pronađenih dijelova, koji više ničemu ne služe, a koji ugrađeni u cjelinu ipak imaju neku vrijednost) koje smo i očekivali vidjeti u Južnoj Americi. No nakon nekoliko minuta, prateći rutu putovanja na mobitelu vidimo kako vozač ide obilaznim putem i skrećemo s glavne ceste u neki kvart. Mislimo se u sebi kako možda želi izbjeći gužvu pa idemo obliazno. Poslije saznajem kako smo imali "privatnu turu" Villom 24, jednom od brojnih naselja tzv. villa miserias. Ako sam milsila da je automobil skalamerija, trebala sam sačekati dok ne vidim kako su im građene nastambe u. Puste ulice, čopori pasa lutalica koji šetaju uokolo, tek pokoji automobil koji prođe i motoristi na motorima bez tablica. Znak za uzbunu, gdje smo ovo?! Uautomobilu vlada muk dok iz zvučnika još uvijek trešti regeton. Skrili smo mobitele i zaključali vrata automobila. Roj svakakvih misli nam ide kroz glavu, pričamo međusobno trudeći se ne pokazati strah. Tih je nekoliko minuta djelovalo kao vječnost, a onda napokon izlazimo na glavnu cestu i natrag smo u "civilizaciji". Ni danas ne znamo je li nas vozač samo provozao duljom rutom da više naplati vožnju ili je bio u dosluhu s neki od motorista koji su prolazili pokraj automobila. Možda se takve stvari i trebaju dogoditi da se čovjek osvijesti gdje je, ali i da spoznamo kako pored velebnih i održavanih građevina u centru grada, samo malo dalje vlada bezvlađe.

Čitajući poslje o povijesti nastanka villa miserias i njihovim stanovnicima, pretežno europljanima najviše iz Italije, brojne su tužne priče i sudbine tih ljudi koji tamo ne završe svojevoljno, već uslijed životnih okolnosti. Bolje i tamo, nego na ulici kažu. Zanimljivo da jedna od villa, naziva Villa 31, graniči s najskupljim kvartom u Buenos Airesu. Tako dok sjedite u finom kafiću imate pogled na surov život koji se upravo odvija ne tako daleko od vas. Kao oksimoron u književnosti, Buenos Aires nudi spoj nespojivog - žičanu ogradu kao granicu najskupljeg kvarta u gradu i ville miserie. Život funkcionira s obje strane ograde, gotovo kao da je riječ o dva grada koji se ne dotiču. Pomalo tužno kako i jedni i drugi žive svoje živote nesvjesni kako žive oni drugi ili baš zbog toga i mogu funkcionirati? Kako bilo, s mog gledišta, fenomen je kako funkcionira grad u kojem nisi ni svjestan koliko je blizu tuga, jad i neimaština pored tolikih zgrada s čistim pročeljima (na fasadama nema niti jednog grafita!), održavanih parkova, čistih ulica i uređenih ugostiteljskih objekata. Zapitaš se je li stvarno do “dobrog zraka”?!

“Vibe” Južne Amerike

I muž i ja smo avanturisti koji vole istraživati destinaciju samostalno i zaziremo od turističkih žarišta. Volimo osjetiti vibru grada među lokalcima, nekad u birtiji, a nekad i u finom restoranu jer sve je to dio iskustva. U nekim je destinacijama, poput Buenos Airesa, dovoljno samo šetati bez plana i programa i naići ćete na ono što tražite - “skrivene bisere”. Dopustite da vas privuku šumovi krošnji stabala i pozovu u park da sjednete i promatrate. Nije nužno izbjeći sva mjesta koja se preporučuju za turistički obilazak, samo poučeni isk

ustvom, nekada puno očekujemo od takvih razvikanih mjesta da bismo se na kraju razočarali. Čar je u istraživanju i neprocjenjivim trenucima oduševljenja kada naiđete na nešto što niste očekivali! Tako smo otkrili botanički vrt, brojne parkove, restorane i kafiće koji vrve lokalcima.

Novo lice grada

Puerto Madero, nekoć luka i brodogradilište, zaboravljeni dio grada, a danas kvart s najvećom cijenom po kvadratu u cijeloj Južnoj Americi. Probuđeno gospodarstvo na rubnom dijelu grada koji se vizurom potpuno razlikuje od starog dijela grada, ali izvrsno nadopunjava. Tako zamišljam velegrad - očuvana prošlost kroz povijene zgrade i vješto uklopljena arhitektura budućnosti. Stakleni rezidencijalni i poslovni tornjevi idu u vis, a u podnožju popločane i ozelenjene šetnjice, mondeni barovi i restorani.

Štoviše, tu smo jeli najbolji steak, ono po čemu je gastronomski Argentina i najpoznatija. Jela i atmosfera u restoranu El Dorado bili su toliko dobri da smo se slijedeći dan morali vratiti tamo na večeru. Neprocjenjivo je iskustvo gledati chefa kako ispred vas reže svježe meso, stavlja ga na grill i peče do savršenstva.

Suprotno tom iskustvu u šetnji četvrti Palermo najdenom vidimo ljude kako čekaju u redu ispred nekog restorana. Čujem samo engleski jezik i promislim kako mi se restoran čini kao kakva turistička navlakuša. A onda pročitam naziv restorana i sjetim se kako sam prije putovanja u Buenos Aires čitala upravo o tom restoranu kao o jednom od najboljih u Buenos Airesu, gdje se mjesto treba rezervirati i po nekoliko mjeseci unaprijed. Tada sam mislila kako ću propustiti istinsko iskustvo i hranu jer nisam rezervirala restoran, no nekada treba sam procijeniti koliko je nešto zbilja autentično. Možda je nekoć i bilo. Muž i ja potom sjednemo u kafić do restorana, naručimo kavu i s blagim sažaljenjem promatramo ljude koji stoje u redu isključivo sa željom da objave gdje su, a ne uživaju u pravoj latino kulturi.

Još jedna od preporuka kao must see je i tržnica San Telmo. Mi ju nismo posjetili, ali zato smo imali pravo iskustvo pazarenja poput lokalaca. Kombiji i autobusi pretvoreni u tržnice na kotačima gdje prodavači nude raznoliku ponudu mesa i ribe, a voće i povrće izloženo u velikim košarama čeka na vaganje. Sve djeluje svježe i domaće, a slušati lokalce kako se cjenkaju na španjolskom jeziku je užitak.

“Por fin”

Ovaj će vas grad jednostavno oboriti s nogu! Zapanjujuća je njegova ljepota po danu i po noći. Za mene je najveći faktor iznenađenja bila sigurnost koju sam osjećala dok smo šetali gradom! Prije putovanja, čitajući o iskustvima ljudi koji su posjetili Buenos Aires, ali i vlastitoj predodžbi tog grada, na putovanje nisam nosila nikakav nakit i upečatljivu odjeću. Kao što sam napisala na početku, poučena užasnim iskustvom posjeta Napulju gdje je osjećaj nesigurnosti šetnjom gradom, ljudi koji te “skeniraju” i gledaju što otrgnuti s tebe od naktia, mobitela ili torbice. A onda odeš na drugi kraj svijeta i osjetiš kako funkcionira uređeno društvo.

U danima kada smo mi bili u posjetu Argentini, vladala je velika inflacija. Iako smo kod sebe imali američke dolare, za koje preporučuju da se promjene na “crno” na ulici kako bi dobili više argentinskih pesosa i time lakše plaćali, mi smo se ipak odlučili sve plaćati Revolut karticom. Čut ćete kako u centru grada u ulici … ljudi uzvikuju cambio valuta, dollares itd. Naravno ima onih koji će promijeniti valute, ali time riskirate da ostanete bez svojih novaca kada se dileri daju u bijeg.   

Nama je ishodišna točka bio hotel u centru grada, nekoliko minuta pješice od najveće avenije i obeliska. Ukoliko imate priliku rezervirajte smještaj s bazenom - zahvaljivat ćete sebi nakon obilaska grada ili u satima kada je sunce najjače, što se imate mogućnost osvježiti. Izvrstan dio grada za odsjesti je i Puerto Madero, no obzirom da je nešto udaljeniji od glavnih atrakcija preporučam da za prvi posjet odaberete uži centar grada.

Kako bivam starija sve više zazirem od velikih gradova i za odmor biram manja, pitoreskna mjesta, no ovaj megapolis je nešto drugo, nešto više, nešto očaravajuće. S kakvim ushitom pričam o njemu, ma čak i dok pišem ovaj tekst, osmijeh mi ne silazi s lica!

Preporuke

Smještaj

Hotel “Novotel” - izrsna lokacija u centru grada odakle je moguće svaki dio grada proći pješice, a za slijedeći put bih odabrala smještaj u četvrti Puerto Madero

Barovi i restorani

Natural Organic Market - Nom Nom (vegeterijanska hrana)

Cafe Dandy (kava i pecivo)

Caffe Tabac (kava i brunch)

Cafe bar “Via 71” (kava)

El Dorado (restoran - steak, kokteli)

Le Bel Puerto Madero (kava i peciva)

Negroni (kokteli i sushi)

Guiumvi (empanade)

Empanade - tipična ručno rađena peciva punjena različitim slanim nadjevima - najbolje smo probali u maloj obiteljskoj zalogajnici gdje smo vidjeli kako dolaze radnici na pauzu za ručak. Nepretencioznog izgleda, s nekoliko visokih sotolova i stolica vani ispod krošnje stabala uz cestu. Čekaš dok ne izvade vrele empanade iz krušne peći.

Mjesta

Plaza San Martin

Plaza Mariano Moreno

Plaza de Mayo

Museo Nacional Mayo

Jardin Botanico

Plaza Rodriguez Pena

La Recoleta - groblje